Hrvatska - Norveška 23-32

Autor teksta: Sanimir Radek

Reklo bi se normalan rukometni dan za Hrvatsku žensku reprezentaciju nakon očekivanog poraza od Norveške prvog dana Europskog prvenstva. Kad igraš protiv jedne od najjačih reprezentacija i glavnog favorita za medalju i to na samom startu onda je i poraz manji od 10 razlike uspjeh.

Fotografija - https://ehfeuro.eurohandball.com/women/2022/media/photos/

Selektor Šoštarić je zadovoljan, navijači također, struka isto tako, mediji koji znaju malo više o muškom rukometu dok ženski prate sporadično od prvenstva do prvenstva, ne pišu previše.... Sve na svom mjestu, moglo bi se reći.

No da li je zaista tako? Činjenice koje malo tko zna ili ne obraća pažnju na njih:

Hrvatska je na prošlom EP osvojila brončanu medalju i barem prema tome pripada među favorite za sami vrh.
Norveška reprezentacija uvijek igra lošije na početku prvenstva, ali su zato vrhunske partije pruža kada se igra za medalje. Neki dan u prijateljskoj utakmici izgubile su od Nizozemske 11 razlike!
Na prve dvije službene utakmice ovih dviju reprezentacija na EP 1994. i SP 1997. godine pobijedila je Hrvatska!

Na stranu opravdanja prije prvenstva da smo nekompletni, da fali ova, ona, da ovo -da ono... To su samo floskule koje opravdavaju eventualni neuspjeh. Kakvo nam je stanje u državi sa ženskim klupskim rukometom, rezultatima klubovima u Europskim takmičenjima bolje da ne spominjemo, a nije ni tema pa ćemo je lagano preskočiti.

O utakmici:

prvih 10-tak minuta je bilo ispitivanje snaga i zagrijavanje za ono što slijedi. Tvrda utakmica sa malo golova.
nakon toga do kraja prvog poluvremena konstantna prednost Norvežanki, najviše 4 razlike (9-5), pa do 2 koliko je završilo i poluvrijeme (16-14).
Hrvatska je igrala hrabro i dobro, a kod Norvežanki nikad ne znaš u kojoj su brzini.
početak drugog poluvremena pripao je Hrvaticama rezultatom 3-1 pa je u 33. minuti na semaforu stajalo 17-17!
i kao što već napisah, Skandinavke prebace u višu brzinu i od 20-18 u 37. minuti rezultat se samo povećavao.
period od 44. do 58. minute dobile su sa velikih 8-1, povele čak i 10 razlike....
dakle u 14 minuta zabili smo samo jedan pogodak!

Da se čudimo zašto i kako? Ne. Da li je Hrvatska podbacila? Ne. Da li je Hrvatska odigrala najviše što je mogla u ovom trenutku? Možda. Da li je Norveška klasa za sebe? Definitivno da.

Međutim, bode u oko nekoliko stvari:

Šoštarić: Odigrali smo odličnih 40, 45 minuta. Nakon toga, kroz pad koncentracije pali su i neki osnovni principi discipline koje smo tražili. Tražili smo i da napad bude duži, da bude širok, i tu smo u nekim fazama imali previše lopti u bacanju na pivota koje su nam presjekle i napravile tu razliku.

Mi smo i dalje igrali isto, samo što su Norvežanke prebacile u znatno višu brzinu, pogotovo u obrani, a mi nismo imali rješenja.

Zašto nemamo šut iz daljine? Zar je Mićijević jedina igračica koja to može? Gdje su nam vanjski pucači? Kako ih nema u muškoj reprezentaciji, tako ni u ženskoj, zar ne? Tko je tome kriv dragi moji treneri? Rukomet se odavno ne igra samo na crti sa krilima i pivotima. Rukomet krasi šut iz daljine i bez te komponente nema vrhunskih rezultata, ni na klupskom, ni na reprezentativnom nivou.

A golmani? To je priča za sebe o kojoj bi se mogla ne knjiga, već enciklopedija sa nekoliko tomova napisati. Skratiti ću maksimalno.

Pet pitanja za selektora Šoštarića?

Da li zna koliko je obrana imala Kapitanović u utakmici?
Da li zna koliko smo obrana imali u periodu od 10. do 41. minute utakmice?
Zna li da postoji i rezervni golman na klupi?
Po kojem kriteriju mijenja golmane?
Čemu služi "animir dama" na našoj klupi pri čemu mislim na trenera golmana?

S obzirom da na ta pitanja odgovore neću dobiti, taman da smo si i kućni prijatelji, ja ću odgovoriti na njih sa velikim zadovoljstvom. Možda netko nešto iz toga i nauči.

Naša prva golmanica Kapitanović imala je po jednoj statistici 3, a po drugoj 4 obrane na utakmici. Od toga dvije u prvih 9 minuta, a treću na početku drugog poluvremena. To su te tri sigurne, a 4. je bila možda neka koju je dirala, ali teško je to bez nje saznati. Porazan učinak, bez obzira bile 3 ili 4 obrane.
U navedenom periodu imali smo jednu obranu za koju svi znamo i eventualno još jednu, za koju samo Kapitanović zna. Igraš protiv Norveške i u 30 minuta utakmice imaš jednu ili možda dvije obrane, a ništa ne radiš po tom pitanju!!!!!
Pitanje drugog golmana može biti upitno u klubu jer rijetko koji klub ima 2 vrhunske golmanice u sastavu. Ali u reprezentaciji? Pa sam ih biraš i očekuješ od njih obrane, podjednake su kvalitete, brane u vrhunskim klubovima i to odlično... Pa zašto ih onda ne mijenjaš kad je vrijeme za to? (op.a. vidi odgovor pod broj 5).
Ako to nisu dovoljni razlozi za mijenjanje golmana, koji su onda? Kao što sam već mnogo puta napisao u svojim radovima i objavama: Kad je povoljan rezultat, a golman slabo brani to se ne vidi niti se ništa ne poduzima po tom pitanju. To je bio slučaj na jučerašnjoj utakmici - rezultat 17-17! Međuti kada kola krenu nizbrdo, odmah je golman kriv, hahahah... Da li je okidač za promjenu jučer bio selektor Norvežanki koji je u 40 minuti zamijenio solidnu Lunde, pa je to i našeg selektora podsjetilo da i on to napravi minutu kasnije?
I sad dolazimo do ključnog faktora: Mi umjesto trenera golmana na klupi imamo "animir damu". Ja da sam na njegovom mjestu, a to je gotovo nemoguće zbog mojih stavova, vukao bi ga za rukav i tražio promjenu golmana. Ali da bi imao argumente za to trebaš voditi adekvatnu statistiku, trebaš biti autoritet golmanima i izboriti se za moć odlučivanje. Ukoliko to uspiješ onda se možeš nazvati trener golmana, u protivnom si samo "animir dama". Da i još nešto, pravi trener golmana bi znao udijeliti i pokoji savjet, pogotovo jučer na sedmercima kad je Mork prva četiri zabila u istu stranu!Takav način rada zove se team work: zna se tko je za što zadužen i tko šta radi na klupi, a ne jedan SVE, a svi ostali NIŠTA. Sjetih se jučer za vrijeme utakmice jedne istine o golmanima koju je izrekao baš selektor Norveške reprezentacije Hergeirsson:Nikad se ne bojte za igru golmana dok god imate mogućnost da ga zamijenite.
Imati tri golmanice podjednake kvalitete na prvenstvu, dvije u sastavu, a u utakmici u 30 minuta imati samo jednu obranu i držati jednu cijelih 40 minuta u utakmici..... Ne znam koju bi još riječ upotrijebio za takav diletantizam.Za kraj pohvalio bi učinak Pijević koja je pokušala pokrpati rupe na golu, ali nažalost prekasno je stavljena u igru.Nije još ništa izgubljeno, mi još uvijek možemo osvojiti medalju, ali potrebno je analizirati greške, izvući pouku iz njih i pokušati ispraviti.
Sve što ste oduvijek željeli da saznate o golmanima, a niste imali koga da pitate možete pročitati OVDJE

0 comments

Selimo se na Patreon

Kamp za trenere budućnosti

Kamp za rukometne vratare

Novi broj Rukometnog Inkubatora

Rođendanska vikend AKCIJA

See all posts from Sanimir Radek